S obzirom da rana HIV infekcija obi?no ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost antitijela usmjerena protiv virusa. HIV antitijela obi?no ne dosežu mjerljive vrijednosti tokom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno ?ak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna koli?ina antitijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV- a: ELISA i Western Blot. Ukoliko postoji velika vjerovatno?a da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, ljekar može zatražiti testiranja koje ?e pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slu?ajevima testiranja je potrebno ponoviti kasnije, kada je ve?a vjerovatno?a da ?e se stvoriti dovoljna koli?ina antitijela.

Detekcija HIV- a u organizmu može se izvršiti pomo?u dva metoda:

- otkrivanjem samog virusa tj. njegove genetske strukture (PCR metod)
- otkrivanjem specifi?nih antitijela na HIV u krvi (Elisa test i Western-Blot test).

Primjenom PCR metode može se neposredno po inficiranju otkriti prisustvo virusa u organizmu, me?utim nedostatak ove metode je to što je ona skupa i zbog toga se ne primjenjuje rutinski.

Test koji se koristi u širokoj primjeni je Elisa i on se još naziva i screening test. Ovim testom se otkrivaju antitijela u krvi, ali njega ne treba raditi ukoliko od rizi?nog kontakta nije prošlo minimum 4-6 nedjelja a poželjno je da se sa?eka od 3 do 6 mjeseci jer tek tad testovi sa sigurnos?u pokazuju HIV status. U toku ovog vremena (period prozora) inficirani organizam stvara imunološki odgovor u vidu antitijela koja se mogu otkriti testom.

Rezultat testa može biti:
·1 HIV negativan (seronegativan ili nereaktivan)
·2 HIV pozitivan (seropozitivan ili reaktivan).

Ukoliko je rezultat Elisa testa pozitivan to zna?i da je osoba inficirana HIV- om. Kao potvrda ovog testa radi se ponovni test i to Western-Blot i ukoliko je i on pozitivan to nedvosmisleno ukazuje da je osoba zaražena HIV- om.