Lije?enje AIDS- a je dugotrajno i veoma skupo. Moramo ista?i da se od AIDS- a ne može izlije?iti, nego se terapijom samo produžuje život osobi koja je HIV pozitivna ili oboljela od AIDS- a. 80-90% oboljelih od AIDS- a umre u toku 3-5 godina, iako ljekovi mogu da produže život i do nekoliko godina.
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su ljekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS- a. To su: zidovudine (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin.

AZT je lijek koji ljekari naj?eš?e koriste za po?etak lije?enja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Tako?e je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti kod HIV pozitivnih osoba.

Ljekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (npr. indinavir), pokazali su se uspješnim u redukciji koli?ine virusa u krvi na duže vrijeme. Nau?nici još uvijek tragaju za lijekom protiv AIDS- a. 1996. po prvi put nakon po?etka epidemije AIDS- a, zabilježen je pad broja novootkrivenih bolesnika. Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i širokoj upotrebi ovih snažnih ljekova.

Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana visokoaktivna antiretrovirusna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS- om da žive puno duže nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV infekciju na vrlo nizak nivo i može taj nivo održavati duže vremena nego prije. Osobe zaražene HIV- om danas žive duže i zbog ?injenice što ljekari znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih (oportunisti?kih) infekcija prije nego se ove uopšte razviju. Ovo sve ne zna?i da je lije?enje HIV infekcije i AIDS- a jednostavno. Naprotiv, dnevni režim uzimanja ovih lijekova može biti vrlo komplikovan i zahtijevati puno vremena, no važno je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu djelovati kako treba ukoliko se ne uzimaju ta?no onako kako je to propisao ljekar. Nije uobi?ajeno, ali se povremeno može desiti da ovi ljekovi ne djeluju. To se dešava kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati (promijeniti se) u oblike na koje ljekovi ne djeluju.

O svim ovim problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim ljekarom, koji mora vrlo pažljivo pratiti bolesnika kako bi na vrijeme uo?io sve neželjene posljedice koriš?enja ovih ljekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogu?nost razvoja lijeka za AIDS je na vidiku. Me?utim, jedini na?in da se sprije?i infekcija jeste izbjegavanje rizi?nih oblika ponašanja.

Preduzimanje mjera prevencije oportunisti?kih infekcija kao što je Pneumocystis carinii (PCP) upala plu?a, mogu?a je uz upotrebu odre?enih lijekova i može održavati AIDS bolesnike zdravima duže vremensko razdoblje. Mnogi se ljekovi koriste u lije?enju oportunisti?kih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u lije?enju citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za lije?enje gljivi?nih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za lije?enje i prevenciju PCP.

Odraslima kojima broj CD4 T limfocita padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP, jedne od naj?eš?ih i najubojitijih infekcija povezanih s HIV- om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretrovirusnoj terapiji.

Djeci se preventivna PCP terapija daje kada im broj CD4 T limfocita padne ispod normale za tu starosnu grupu. Bez obzira na broj CD4 T limfocita, HIV pozitivnoj djeci i odraslima koji su preživjeli PCP ljekovi se daju tokom cijelog života kako bi se prevenirao povratak upale plu?a.

Osobe inficirane HIV- om u ?ijim organizmima se razvije Kapošijev sarkom ili neki drugi rak lije?e se radioterapijom, hemoterapijom ili injekcijama alfa interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom strašnom boleš?u se može umanjiti priklju?enjem tzv. grupama podrške (engl. support groups), koje sa?injavaju osobe sa sli?nim problemima.