Dablinska deklaracija

Rušenje barijera.
Pet predloga akcije koji riješavaju mladima problem


Dablinska Konferencija 2004 – Konsultacija mladih

1. Postaviti mlade u Nacionalnim Komitetima za borbu protiv side i u drugim organima gdje imaju moć odlučivanja u politici.

2. Osnažiti organizacije mladih implementacijom programa na svim nivoima.

3. Uključiti mlade kao ravnopravne partnere u budućim konferencijama i raspravama počev od ove konferencije kao prethodnice.

4. Uključiti strukture mladih u diskusije o deklaracijama na nacionalnim i evropskim nivoima.

5. Transparentnost pri uključenju mladih organizacija i mladih ljudi koji žive sa HIV/AIDS- om.


Dablinska Deklaracija partnerstva u borbi protiv HIV/AIDS-a u Evropi i Centralnoj Aziji


Usled globalne epidemije HIV/AIDS-a sa oko 40 miliona ljudi širom svijeta koji žive sa HIV/AIDS-om 90% u razvijenim zemljama i 75% u zemljama južno od Sahare u Africi, predstavnici Država i Vlada iz Evrope i Centralne Azije zajedno sa posmatračima su se sastali u Dablinu, Irska od 23 do 24 Februara 2004, na konferenciji pod nazivom “Rušeći barijere - partnerstvo u borbi protiv HIV/AIDS-a u Evropi i Centralnoj Aziji i sastavili sledjeću deklaraciju:

Prepoznati da siromaštvo, nerazvijenost i neobrazovanost spadaju u glavne faktore koji dobrinose širenju HIV/AIDS-a, i istaci sa velikom zabrinutošću da HIV/AIDS stvara siromaštvo koje preokreće i ometa razvoj u mnogim zemljama;

Naglasiti važnost stabilnog, ekonomskog razvoja pomoću strategija za suzbijanje siromaštva, programa i aktivnosti za uspješnu borbu protiv HIV/AIDS-a;

Prepoznati da promocija ravnopravnosti između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka i poštovanje prava na reproduktivno i seksualno zdravlje, pristup seksualnom obrazovanju, informacijama, zdravstvu kao i otvorenost ka seksualnosti su bitni faktori u borbi protiv pandemije;

Reafirmisati Deklaraciju posvećenosti borbi protiv HIV/AIDS-a usvojenu od strane Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija na sjednici o HIV/AIDS-a 27 Juna 2001;

Reafirmisati razvojne ciljeve koji su sadržani u Milenijumskoj Deklaraciji usvojenoj na 55 sjednici Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija održane u Septembru 2000, i u Road Map- u u cilju implementacije Milenijumske Deklaracije Ujedinjenih Nacija kao i ostale internacionalne razvojne ciljeve;

Reafirmisati Program Akcije Međunarodne Konferencije o Stanovništvu i Razvoju (Kairo, 1994) i ključne akcije za dalju implementaciju Programa Akcije Međunarodne Konferencije o Stanovništvu i Razvoju usvojenog na 21-oj sjednici Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija u Julu 1999;

Reafirmisati Pekinšku Platformu Akcije (Peking, 1995) i dalje aktivnosti i inicijative u cilju implementacije Pekinške Deklaracije usvojene na 23-oj sjednici Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija u Junu 2000;

Izraziti duboku zabrinutost da u Evropi i regiji Centralne Azije najmanje 2.1 milion ljudi trenutno živi sa HIV/AIDS-om;

Istaći sa velikom zabrinutošću izrazito brzu eskalaciju epidemije među mladima u Istočnoj Evropi, gdje HIV prevalencija kod odraslih dostiže kritičan nivo u brojnim zemljama kao i značajan potencijal za brzo širenje HIV-a u Jugoistočnoj Evropi i Centalnoj Aziji.

Takođe treba istaći sa dubokom zabrinutošću stalnu pojavu HIV/AIDS prevalencije u Zapadnoj Evropi, uključujuci HIV osobe koje su otporne na antiretrovijalnu terapiju, gdje bolest ostaje moguća prijetnja mladima;

Istaći da većina ozbiljno zaraženih zemalja, većinom u Južnoj Africi, se suočava sa kolapsom u jednom ili više djelova društva, i složiti se da HIV/AIDS epidemija prijeti da postane kriza nepredvidljivih dimenzija u našoj regiji, uništavajući zdravlje ljudi, razvoj, socijalnu koheziju, nacionalnu sigurnost i političku stabilnost u mnogim zemljama;

Složiti se da moramo djelovati zajednički kako bi se se izborili protiv ove krize produbljivanjem koordinacije, saradnje i partnerstva unutar i između naših zemalja i ohrabriti se predlozima sa konferencije kako bi se pojačala sposobnost Evropske Unije da se efikasno bori protiv širenja HIV/AIDS;

Potvrditi da poštovanje, zaštita, i promocija ljudskih prava su osnove prevencije prenosa HIV-a. Smanjiti podloznost infekciji i raditi na smanjenju uticaja HIV/AIDS-a;

Priznati da zaštita od HIV infekcije, putem promocije sigurnijeg i odgovornijeg seksualnog ponašanja i prakse, upotrebom kondoma, mora biti glavna podrška pod-nacionalnom , nacionalnom, regionalnom i internacionalnom odzivu na epidemiju. Potvrditi da su prevencija, zaštita, podrška i liječenje za ljude inficirane HIV/ AIDS-om uzajamno snažni elementi jednog efikasnog odziva i moraju se integrisati u sveobuhvatan pristup da bi pobijedili epidemiju;

Prepoznati da u našoj regiji osobe koje imaju najveći rizik i podložnost HIV/AIDS- infekciji su intravenski narkomani i njihovi seksualni partneri, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, prostitutke, trafikovane žene, zatvorenici, etničke manjine i stanovništvo koje migrira kao i svi koji imaju bliske veze sa zemljama visoke prevalencije;

Istaći da ce se bez hitnog djelovanja, HIV/AIDS proširiti u generalno stanovništvo;

Prepoznati da su žene i djevojčice naročito ranjive na HIV infekciju;

Prepoznati da uloga muškaraca i dječaka u borbi protiv HIV/AIDS-a i promocija ravnopravnosti među polovima koristi svima i društvu u cjelini. Angažovanje muškaraca i dječaka kao partnera može ih ohrabriti da preuzmu odgovornost za svoje seksualno ponašanje i da poštuju prava žena i djevojčica;

Prepoznati da su nam potrebni snažni osnovni sistemi zdrastvene zaštite i usluga da bi se osigurao univerzalni i ravnopravni pristup prevenciji, liječenju i zaštiti u cilju rješavanja krize HIV/AIDS-a.

Prepoznati da je uspjeh u borbi protiv HIV/AIDS povezan sa borbom protiv drugih polno- prenosivih infekcija i borbom protiv tuberkuloze;

Istaknuti da dok god su mladi ljudi ranjivi, oni sami su ključni akteri i agenti promjene u borbi protiv HIV/AIDS-a. Oni su glavni izvor odziva na nacionalnim i regionalnim nivoima;

Potvrditi da je princip većeg uključenja ljudi koje žive sa HIV/AIDSOM-om je kritičan za etičke i efikasne nacionalne odzive na epidemiju;

Prepoznati da ulaganje u istraživanja i razvoj za efikasnija terapeutska i zaštitna sredstva, kao što su mikrobicidi i vakcine, treba da osigura dugoročni uspjeh odziva na HIV/AIDS;

Dogovorili smo se da sledeće aktivnosti ubrzaju implementaciju Deklaracije Posvećenosti u borbi protiv HIV/AIDS-a;


Liderstvo


1. Promovisati snažno i odgovorno liderstvo na nivou Državnika i Vlade da bi se zaštititila budućnost ljudi od ove prijetnje. Promovisati ljudska prava, izaći na kraj sa bolestima i omogućiti pristup obrazovanju, informaciji i uslugama za sve one kojima je to potrebno;

2. Ohrabriti snažno liderstvo građanskog društva i privatnog sektora u zemljama koje bi doprinijelo postizanju ciljeva Deklaracije Posvećenosti;

3. Ubrzati implementaciju odredbi Deklaracije Posvećenosti za siročad dječake i djevojčice inficirane ili zaražene HIV/AIDS-om;

4. Oformiti i osnažiti nacionalne forme partnerstva HIV/AIDS uključujući učešće građanskog društva, naročito ljudi koji žive sa HIV/AIDS i njihove advokate da bi se pregledalo, pratilo i izvještavalo o progresu u borbi protiv bolesti. Preduzeti blagovremene i određene aktivnosti da bi se prepoznale i riješile barijere implementacije;

5. U 2004 - 2005, promovisati aktivno uključenje institucija UN, i drugih relevantnih institucija i organizacija kao što su Zajednica Nezavisnih Država, Savjet Evrope, Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi i Regionalni Komitet Svjetske Zdrastvene Organizacije, u partnerstvu sa UNAIDS preko agencija za sponzorstvo i Sekretarijata, da bi se zajedničkim naporima ojačala koordinacija i saradnja;

6. Postaviti borbu protiv HIV/AIDS u Evropi i Centralnoj Aziji regularnom stavkom u agendi naših regionalnih institucija i organizacija;

7. Obezbjediti povećana finansijska i tehnička sredstva koja će povećati zaštitu, brigu i liječenje, uključujući efikasno jeftino liječenje kao što je generika. Obezbijediti sredstva većini zaraženih zemalja sa velikim potrebama putem nacionalnih i regionalnih raspodjela kao i putem EU, Globalnog Fonda u borbi protiv side (AIDS), TB i Malarije, novog javnog i privatnog partnerstva, multilateralnih i bilateralnih mehanizama finansiranja;


Prevencija


8. Uložiti napore da se ostvari cilj Deklaracije Posvećenosti , da do 2005 god., najmanje 90 %- mladih muškaraca i žena od 15 do 25 god. imaju pristup informacijama, obrazovanju, uključujući peer obrazovanje i obrazovanje mladih o HIV-u. Omogućiti pristup servisima koji su neophodni za razvijanje sposobnosti za život da bi se smanjila ranjivost na HIV-infekciju, u dijalogu sa mladima, roditeljima, porodicama, predavačima i zdrastvenim radnicima;

9. Do 2010 god., omogućiti da pomoću programa zaštite 80% osoba visokog rizika na HIV/AIDS imaju pristup informacijama, uslugama. Identifikovati faktore koje čine da ove grupe zajednice budu naročito ranjive na infekciju HIV. Pojačati granične prelaze, pod-regionalnu i regionalnu tehničku saradnju sa EU i regionalnim organizacijama da bi se spriječio prenos HIV-a među ranjivim grupama;

10. Omogućiti prevenciju intravenskim narkomanima, i liječenje protiv zavisnosti od droge, servise za redukciju povreda, promovisanjem i jačanjem liječenja zavisnosti od droge i programima za redukciju povreda (e.g. programi igla i špriceva i distribucija kondoma, dobrovoljno HIV savjetovalište i testiranje, zamjena terapije na drogu, STI dijagnoza i liječenje ) u skladu sa nacionalnom politikom;

11. Omogućiti da HIV pozitivne žene i buduće majke imaju pristup servisima visokog kvaliteta za reprodukciju i materinstvo da bi se spriječio prenos majka-dijete;

12. Do 2010 god., eliminisati HIV infekciju beba u Evropi i Centralnoj Aziji;

13. Osigurati da muškarci, žene i adolescenti imaju univerzalni, jednaki pristup servisima za seksualno zdravlje. Promovisati upotrebu servisa seksualnog zdravlja visokog kvaliteta, sigurnosti i pristupa koji je pristupačan za sve. Uključiti metode zaštite kao što su muški i ženski kondomi, dobrovoljno testiranje, savjetovalište i pregled;

14. Do 2005 god., razviti nacionalne i regionalne strategije i programe da bi osposobili žene i djevojke adolescente da sebe zaštite od rizika HIV infekcije, i da smanje svoju ranjivost na HIV/AIDS;

15. Do 2005 god., razviti nacionalne i regionalne strategije u kojima svi muškarci i žene u uniformi, uključujući oružane snage, i snage građanske odbrane imaju pristup informacijama, uslugama, prevenciji da bi se smanjilo rizično ponašanje i podstaklo bezbjedno ponašanje. Zahtijevati da EU, NATO i druge regionalne i internacionalne institucije za sigurnost u partnerstvu sa UNAIDS-om vode takve napore;

16. Kontrolisati prevalenciju polno prenosivih infekcija, naročito kod onih koji su ranjivi na HIV/AIDS, putem povećanja uloge društvene svijesti za prenos HIV-a. Poboljšati servise za dijagnozu i efikasno liječenje;

17. Uložiti sredstva, poboljšati sisteme za nadzor,u skladu sa internacionalnim standardima, da bi se pratila epidemija, rizična ponašanja i ranjivost na HIV/AIDS;

18. Zahtjevati da Komisija za Globalnu i Internacionalnu Migraciju uzme u obzir izloženost HIV/AIDS, naročito za žene koje su migranti i za nezbrinutu djecu i siročad;

19. Povećati posvećenost istraživanju i razvoju novih tehnologija koje izlaze u susret potrebama zaštite ljudi koji žive sa HIV-om ili su ranjivi na prenos HIV.Uključiti investiranje javniog sektora u vakcine i mikrobicide da se uspostavila zaštitita od HIV infekcije;


Živjeti sa HIV/AIDS–om


20. Boriti se protiv diskriminacije ljudi koji žive sa HIV/AIDS u Evropi i Centralnoj Aziji, kritičkim pregledom i posmatranjem zakonodavstva, politike i prakse u cilju promovisanja svih ljudskih prava za ljude koji žive sa HIV/AIDS-om i članove inficiranih zajednica;

21. Do 2005 god., obezbjediti univerzalni pristup, efikasnoj, pristupačnoj prevenciji i liječenju, uključujući sigurno antiretrovijalno liječenje ljudi koji žive sa AIDS-om u zemljama naše regije u kojima pristup takvom liječenju trenutno nije univerzalan. Osigurati da 3 miliona ljudi bude na antiretrovijalnom liječenju do 2005 god.(“3-5”) uz tehničku podršku UN i putem globalne inicijative koju vodi Svjetska Zdrastvena Organizacija i UNAIDS. Cilj obezbeđivanja efikasnog antiretrovijalnog liječenja mora biti fokusiran na siromaštvo, i na one ljude koji imaju veliki rizik na HIV ili koji su ranjivi na HIV/AIDS;

22. Osigurati ranu implementaciju Odluke WTO 30 avgusta 2003 god. paragrafa 6 Doha Deklaracije na Ugovor TRIPS i Zdravstva;

23. Povećati pristup prema nediskriminovanoj njezi, savjetovanju, psihosocijalnoj podršci, pomoći u domaćinstvu, i drugim relavantnim uslugama društva za ljude koji žive sa HIV/AIDS-om;

24. Investirati u javna istraživanja i razvoj da bi se obezbijedila lakša i prilagodljiva, pogodnija upotreba terapije i dijagnoze koja bi podržala pristup liječenju i poboljšala kvalitet života ljudi koji žive sa HIV-om;

25. Pratiti praksu i preuzeti konkretne korake razmjene informacija u vezi isporuke servisa za zaštitu, liječenje i njegu, naročito za osobe koje imaju visok rizik i ranjivost na infekciju HIV/AIDS-a;


Partnerstvo


26. Pojačati koordinaciju, saradnju i partnerstvo između zemalja Evrope i Centralne Azije, kao i sa njihovim trans-Atlantskim i drugim partnerima razvoja, da bi se pojačala sposobnost borbe protiv epidemije i ublažile posledice u većini zemalja sa najvećim potrebama i visokim rizicima epidemije;

27. Uključiti građanstvo, organizacije, ljude koji žive sa HIV/AIDS-om kao i one koji su ranjivi na HIV/AIDS infekciju u razvoj i implementaciju nacionalnih strategija za prevenciju i njegu protiv HIV/AIDS infekcija, u finansijske planove, putem učešća na nacionalnim partnerskim forumima;

28. Sarađivati sa liderima privatnog sektora u borbi protiv HIV/AIDS putem programa za edukaciju, politike nedeskriminacije prema zaposlenima, obezbjeđivanja liječenja, savjetovanja, njege i servisa podrške kao i preko saradnje sa političarima na lokalnim, nacionalnim i regionalnim nivoima;

29. Uključiti nacionalnu i internacionalnu farmaceutsku industriju u javno-privatno partnerstvo sa relevantnim internacionalnim organizacijama kao što je Svjetska Zdrastvena Organizacija da bi se spriječila epidemija zajedno sa svim tačkama lanca nabavke ljekova - od proizvodnje do distribucije;

30. Osigurati efikasnu koordinaciju između donatora, multilateralnih organizacija, građanskog društva i Vlade da bi se većini zemalja obezbijedila neophodna pomoć putem implementacije njihovih nacionalnih HIV/AIDS strategija, koja se zasniva na aktuelnim procesima jednostavnosti i harmonizacije naročito na UNAIDS vodećim principima ;

31. Oformiti čvrsto partnerstvo sa medijima. Prepoznati kritičku ulogu koju mediji imaju na stavove i ponašanja i obezbjeđivanje informacija o HIV/AIDS-u;

32. Podržati jaču regionalnu saradnju i povezivanje ljudi koji žive sa HIV/AIDS-om, i sa organizacijama građanskog društva u Evropi i Centralnoj Aziji. Pozivati se na zajednički program UN u borbi protiv HIV/AIDS-a u partnerstvu sa EU, na postojeće mreže građanskog društva i druge regionalne partnerske institucije koje mogu da pomognu, olakšaju i koordinišu takvu saradnju;


Pregled


33. Obavezujemo se da ćemo pratiti i procjenjivati implementaciju akcija koje su date u ovoj Deklaraciji zajedno sa Deklaracijom Posvećenosti Generalne Skupštine UN na sjednici protiv HIV/AIDS, i da ćemo se pozvati na EU i druge relevantne regionalne institucije i organizacije, u partnerstvu sa Udruženim Programom UN u borbi protiv HIV/AIDS, kako bi oformili adekvatne forume i mehanizme. Uključićemo građane i ljude koje žive sa HIV/AIDS da pristupe procesu na regionalnom nivou svake druge godine, počev od 2006-te godine.


24. februara 2004.