Kao grupa koja se na mnogim poljima nalazi u ranjivoj poziciji, mladi traže posebno strateško planiranje i upravljanje državnim politikama koje su usmjerene na sveukupan socijalni život, obrazovanje i zapošljivost mladih. Vrijednosti i uvjerenja kojima se vode mladi, mobilnost, društveno-ekonomski položaj i porodični život, ali i učešće mladih u procesima odlučivanja, samo su neka od pitanja na koja se najviše skreće pažnja proslavom Međunarodnog dana mladih. Brojni su izazovi sa kojima se suočavaju mladi širom svijeta. Neki od najčešće isticanih i raspravljanih svakako da jesu neadekvatna usklađenost obrazovnih programa sa potrebama tržišta rada, što dovodi do teže zapošljivosti, a samim tim i odlaže postupak osamostaljivanja mlade osobe.

Čini se da se atmosfera u crnogorskom društvu spram odnosa prema mladima značajno promijenila posljednjih godina, pa se češće govori o programima volontiranja, mladima u politici, različitim metodama podsticanja kulturnog života i mobilnosti mladih, itd. Međutim, bližim uvidom u različite grupacije mladih ljudi može se uočiti velika razlika između mladih približno istog broja godina ili stepena obrazovanja. Pa tako još uvijek postoji velika razlika u prilikama koje se pružaju mladima u centralnom dijelu, od prilika koje se pružaju mladima u sjevernom ili južnom dijelu zemlje, kao i razlike u prilikama koje imaju mladi sa boljom platežnom moći od onih koji dolaze iz socijalno ugroženih porodica. Iako su razlike takve vrste očekivane, a u kontekstu različitih životnih okolnosti i normalne, u prvi plan izbija dužnost jednake sistemske podrške mladima bez obzira na sve prethodne faktore, kako bi se svima obezbijedili uslovi da, spram ličnih interesovanja i vještina, razviju svoju ličnost i odaberu životni put. Kao grupacija koja čini gotovo petinu crnogorskog ukupnog stanovništva, mladi predstavljaju važnu kariku u ostvarenju ideala izgradnje "boljeg društva", pa tako, ukoliko na ovom polju ne postoje adekvatne strategije koje se zaista sprovode u djelo, društvo postaje kontinuirano i u srži ugroženo spriječenošću da napreduje.

Čini se da je sve probleme mladih osoba još više istakla pandemija koronavirusa, koja je zahtijevala drastičnu adaptaciju procesa obrazovanja, gotovo isključila prilike za mobilnost, dovela u pitanje učešće u kulturnim dešavanjima, ali i znatno otežala proces zapošljavanja, što je dovelo do toga da mladi sada zavise od roditelja možda više nego ikada ranije. Iako mladi u Crnoj Gori, reklo bi se, u velikoj mjeri iskazuju nezainteresovanost za svakodnevnu politiku, neupitan je uticaj koji politički procesi imaju na život mlade osobe, zbog čega je neophodno raditi na približavanju politike mladima na način koji će podrazumijevati aktivnije tretiranje pitanja mladih u političkim strategijama i programima. Budući da se Crnoj Gori bliže parlamentarni izbori zakazani za 30. avgust ove godine, nije zgoreg vidjeti da li su i koliko mladi prepoznati u programima političkih partija i šta se, na strateškom planu i u upravljačkim politikama, zaista nudi mladima u Crnoj Gori. Uvidom u programe jedanaest najzastupljenijih partija na političkoj sceni Crne Gore, NVO Cazas je došao do zaključka da se mladi u velikoj mjeri prepoznaju samo deklarativno, dok se u značajnom broju slučajeva i ne prepoznaju kroz posebne ciljeve ili planove političkih aktera.

Naime, samo dvije od jedanaest istraženih partija imaju oformljeno tijelo koje se bavi isključivo pitanjima mladih, poput savjeta ili foruma mladih, a koje ima definisan program. Pored ovih, još tri političke partije predviđaju osnivanje takvog tijela, međutim, bez ustanovljenog programa njegovog rada. Preostalih šest partija nemaju posebno oformljeno tijelo za bavljenje pitanjima mladih, već su ona uređena kroz glavni program partije, ili su apsolutno zanemarena, pa se tako u čak četiri programa posmatranih partija mladi gotovo i ne pominju. Oni programi koji, kroz posebne ciljeve prepoznaju mlade, najviše govore o obrazovanju i zapošljavanju, koji su predstavljeni kao ključni i prioritetni ciljevi u radu sa mladima. U okviru toga se poseban akcenat stavlja na neophodnost povećanja učešća praktične nastave u školskim programima, razvoja sistema volontiranja i aktivizma mladih, kao i na podsticanje preduzetništva kao prostora za inovacije, ali i samozapošljavanje mladih ljudi.

Posebno zastupljeno pitanje jeste podsticanje mladih na bavljenje sportom i rekreativnim aktivnostima, pa se kao jedan od ciljeva može pronaći i promocija sporta među mladima, takozvana „depolitizacija“ sporta, ali i obezbjeđivanje uslova za lakše formiranje i rad sportskih udruženja. Poboljšanje prilika mladih za bavljenje sportom u svojim programima predviđa i posebno obrađuje četiri od jedanaest posmatranih političkih partija. Samo dvije partije se dotiču pitanja unapređenja učešća mladih u procesima odlučivanja, a programi, takođe samo dvije partije, se u izrazito malom broju odredbi bave pitanjima kulture i učešća mladih u kulturno-umjetničkim dešavanjima. Pored ovih pitanja, moglo se sporadično naići i na pitanja poboljšanja uslova za rješavanje stambenih pitanja mladih, podsticanja istraživačkog rada i razvoja tehnologija, izgradnje socijalne stabilnosti, unapređenja položaja mladih na selu, kao i saradnje sa nevladinim organizacijama koje rade sa mladima.

Ono što se može lako uočiti jeste da najviše prostora imaju pitanja koja su inače prepoznata kao problematična i o kojima se najčešće raspravlja u javnosti, poput obrazovanja i zapošljavanja. Međutim, čak i u obradi ovih ciljeva, programi političkih partija u velikoj mjeri ne odmiču dalje od deklarativnih izjava, naizgled ispucanih u prazno, bez prijedloga konkretnih akcija za unapređenje spornih ili slabo razvijenih apsekata ovih oblasti. Zbog toga se lako može učiniti da je i ovakva, slaba i neodređena prisutnost mladih u fokusu političkih partija, samo odraz političke korektnosti i administrativnog zadatka. Naročito iz razloga što se može uočiti da određeni broj partija, i to onih koje pitanja mladih ne uređuju u svojim programima, niti imaju oformljen savjet ili forum mladih, nastoje da angažuju mlade ljude u plaćenom obavljanju predizbornih aktivnosti, usljed čega se često stiče utisak da su u pitanju partije koje i strateški prepoznaju mlade i njihove potrebe.

Značajan činilac ravnodušnosti mladih prema političkom angažovanju jeste i nepovjerenje koje u velikoj mjeri postoji prema političkim akterima, a koje je prepoznato i u Studiji o mladima u Crnoj Gori za 2018/2019 godinu. Dijelom se zaključuje da ono proizilazi iz straha mladih da će im političko angažovanje zadati više problema nego rješenja, ali u velikom dijelu i iz nepoznavanja rada i programa političkih partija. Zbog toga je itekako važno, kako za mlade, tako i za političke partije kao entitete koji oblikuju društveno-političku stvarnost, da se upoznaju sa potrebama, odnosno rješenjima koja jedni traže, a drugi nude.

Jedino tako će političke partije zaista moći da ponude mladima ono što im je potrebno, a mladi će imati više mogućnosti da svojim djelovanjem i odabirom utiču na uređivanje pitanja koja ih se direktno tiču. Kreiranjem podsticajne atmosfere za učešće mladih u političkim procesima, počevši od zainteresovanosti za upoznavanje sa radom političkih partija, redovnog ostvarivanja aktivnog biračkog prava, pa do angažovanja radom u politici, dugoročno će se i suštinski raditi na izgradnji budućeg društva, u kojem mladi u potpunosti ostvaruju svoja socijalna, ekonomska, kulturna i druga prava.

Autorka: Nikolina Tomović